Sve vise i vise se zapanjujem nekim stvarima ovde; svakim gestom okoline sam ubedjen da koliko god da zivim ovde i da naucim sto vise o njima, nikad se necu asimilovati.

 

Nikad.

 

Egzampl: nakon prijatne vecere usli smo u jednu nazovi poslasticarnicu da se zasladimo. Prodaju sladoled i nesto kao galete ali sa sladoledom, topingom, slagom i tome slicno; deca trckaraju po radnji lizuci sladoled i jednom detetu ispadne ceo kornet, tek kupljen, na pod. Baba podize kornet i uzima maramicu da ga o b r i s e ... da da, da ga obrise i vrati ga nazad detetu da lize necije otpatke sa patika kojima je gazio po ko zna kakvom blatu i u cija govanjca je gazio.

 

Suti, samo suti

suti moj djecace plavi

i nek' tvoja kosa plava

na razmazanom-ukakanom-isprljanom-shatro obrisanom sladoledu spava

 

Da vrhunac bude veci, detetu jos jednom ispadne sladoled i gledam istu scenu: baba brise kornet i vraca detetu koje Jopet zariva jezik u hiljade bakterija.

 

Da se ne baci 3 evra

 

Eh evropo...